HOME |||
MAGAZIN |||
zanimljivosti 2005-11-23
Ishrana kroz istoriju
Kulinarstvo u staroj Grčkoj
U Atini se jelo malo, ali dobro, a Spartanci obožavali crnu čorbu od svinjske krvi
![](slike/dionis.jpg)
Istorija grčke gastronomije zaokuplja podjednaku pažnju nutricionista i gurmana. Po mišljenju stručnjaka grčka kuhinja je jedna od najzdravijih na svetu jer predstavlja spoj kulinarskih delikatesa i zdrave hrane, a po mišljenju gurmana bez nasledja grčke gastronomije ne bi bilo pravog uživanja u hrani. Starim Grcima dugujemo zadovoljstvo ukusa meda (ambrozije), nektara (vina), maslina i maslinovog ulja, raznih sireva, susama, baklava i brojnih ukusnih kolača.
Prve podatke o kulinarstvu u staroj Grčkoj dao je Homer 700 godina pre naše ere. U svojim delima "Ilijada" i "Odiseja" dao je opise jela koja su voleli njegovi junaci. Ostalo je zapisano da su Ahil, Uliks i Patroklo najviše voleli meso sa roštilja. I danas Grci, kao njihovi potomci, još uvek vole meso sa roštilja, naročito jagnjeće.
Homer pominje u svojim delima i dobre sireve. Grci su i danas najbolji stručnjaci za sireve. Na najvišoj njujorškoj školi za kulinarstvo prvi profesor za sireve bio je Grk Nikos Mateos.
Stari Grci su voleli da jedu dobro i kvalitetno ali ne obilno. Imali su i specijalne ceremonije, pa i robove koji su nazivani trapezolozi što bi u prevodu značilo "ceremonijal majstori". Oni su bili odgovorni da se gozba odvija po ustaljenom redu, da na ručak ili večeru dodju samo pozvani gosti.
Prilikom svakodnevnog uzimanja obroka u porodičnom krugu, ručkove i večere pripremala je domaćica sa robinjom. Ona nije prisustvovala gozbama. Za tu priliku angažovani su kuvari a imućni gradjani su imali i svoje stalne kuvare, jer se u njihovim domovima nije ni prestajalo sa gošćenjem. Ceremonijal je bio važan deo gozbe i gosti su morali da ga poštuju. Bilo im je zabranjeno da dodju bosi ili neuredno obučeni. Pre nego što bi se ispružili na krevet na kome se jelo, u poluležećem stavu, robovi bi gostima oprali noge i namazali ih mirišljavim uljima. Halapljivost na gozbama je prezirana, a dobro vaspitan i otmen gost često je osvežavao svoje prste u činijicama sa vodom koje su mu donosili robovi, jer u to vreme nije bilo drugog pribora za jelo, osim kašika i prstiju. Supe su se iznosile u činijama i jele su se kašikama.
![](slike/amfora.jpg)
Na gozbama nikada nisu služena jela koja su voleli siromašni gradjani ili ona koja su nadimala kao što su kupus, karfiol, špargla. Ni govedje meso nije bilo otmeno služiti, a cenjena je bila svinjetina, riba, rakovi, jagnjeće i jareće meso. Prvi deo gozbe bio je završen kad više nije iznošena hrana i kada se prelazilo na piće, razgovor i pevanje. Majstori na flauti bili su veoma cenjeni i često su zabavljali goste. čim bi ovaj drugi deo gozbe počeo vino se više nije pilo čisto, već je mešano sa vodom.
Vrhunac rafiniranog kulinarstva u staroj Grčkoj bilo je Perikleovo i Alkibijadovo vreme od 449 do 429 godine p.n.e. kada je Perikle suvereno vladao Atinom. Istoričari tvrde da su tada pekari umeli da peku 72 vrste hleba i beskonačno mnogo vrsta slatkiša. U to vreme izuzetno se pazilo i na izradu kašika. Bilo ih je mnogo vrsta, pa čak i takve koje su se koristile za meko kuvana jaja.
Kolači koje su pravili stari Grci uticali su kuhinju rimske imperije, postavili osnove za vizantijsko poslastičarstvo, a posle turskog osvajanja Vizantije uticali i na tursko nasledje koje su ovi u svojim osvajačkim pohodima doneli do Zapadne Evrope. Najupečatljiviji primer za ovaj uticaj je veoma popularn kolač stare Grčke koji su nazivali gastrin, u Vizantiji preimenovan u kopti, a Turci nazvali baklava. Recept je preživeo da današnjih dana, nepromenjen u svom jednostavnom savršenstvu. Fascinira činjenica da se i posle 2500 g. danas po istim receptima prave najfiniji kolači u vrhunskim poslastičarnicama širom sveta.
Nasuprot Atini, u Sparti nije bilo ni velikih gozbi, ni raskoši u jelovnicima. Omiljeno je bilo samo jedno jelo - crna čorba od svinjske krvi sa mnogo luka i sirćeta. Recept za tu čorbu sačuvan je do danas i nalazi se na jelovnicima gotovo svih savremenih restorana, bez obzira na kategoriju.
Iako suočena sa moćnom konkurencijom, novim proizvodima i vrhunskom tehnologijom u službi proizvodnje i spremanja hrane, grčka kuhinja utemeljena u dalekoj prošlosti, pronalazi svoje visoko mesto i danas, jer pleni jednostavnošću, ukusom, daje osećaj svežine i vitalnosti.
Olgica Krsmanović
Ovaj tekst pročitan je 7156 puta!Poslato
1 komentara
HOME |||
zanimljivosti